Morski otpad je složeni i sve veći globalni problem zaštite okoliša, te je prepoznat kao jedna od najbrže rastućih prijetnji morskim ekosustavima zbog svojih ekoloških, ekonomskih, sigurnosnih, zdravstvenih i kulturnih utjecaja.

Prema prihvaćenoj definiciji morski otpad se određuje kao bilo koji postojani, proizvedeni ili prerađeni čvrsti materijal koji nije prirodnog podrijetla nego ga je proizveo i koristio te odbacio čovjek izravno u more ili je pak taj materijal tamo dospio s kopna putem rijeka, odvodnje i kanalizacije ili vjetrom.

Otpad dospijeva u more isključivo uslijed ljudskih aktivnosti na kopnu ili moru, odnosno zbog nedostataka i propusta u sustavu gospodarenja otpadom. Procjenjuje se da oko 80% otpada u more dospijeva iz kopnenih izvora i aktivnosti s kopna, kao što su turističke plažne aktivnosti, ali se mogu odnositi i na otpad nastao u udaljenijim područjima gradova i industrijskim područjima, neuređenim odlagalištima otpada i slično.

Oko 20% morskog otpada rezultat je neodgovornih aktivnosti u pomorskom prometu i ribarstvu ili pak direktnog odlaganja smeća u more. Nesavjesnim ponašanjem otpad dospijeva u morski okoliš i pojavljuje se kao:

Nakon što dospije u more, većina otpada ubrzo potone na dno, te se stoga najviše nakuplja u priobalnim područjima. Najveći udio morskog otpada čini plastika, pa određeni dio plastičnih predmeta ostaje plutati na površini čak i dulje razdoblje, te tako može dospjeti daleko od izvora. S vremenom ovi predmeti postupno obrastaju brojnim morskim organizmima, postaju specifično teži od morske vode, te i oni lagano tonu k morskom dnu, gdje se s vremenom nakupljaju na određenim područjima.

Prostorna raspodjela i nakupljanje otpada na morskom dnu pokazuje veliku varijabilnost i posljedica je niza utjecaja poput hidrodinamike mora, geomorfologije morskog dna, lokalnih ljudskih aktivnosti, kao i unosa putem rijeka. Obično se veće koncentracije otpada na dnu nalaze na frekventnim pomorskim putevima, ribolovnim područjima i u zonama konvergencije morskih struja. Gotovo 70% otpada koji s kopna dospije u more, završi na morskom dnu i tamo se godinama gomila izvan ljudskog dohvata. Osim najveće zastupljenosti u okolišu, dodatni problem plastičnog otpada je i što se s vremenom raspada na sitne komadiće, od kojih se oni manji od 5 mm nazivaju mikroplastika.

Mikroplastika predstavlja iznimnu i dalekosežnu prijetnju za okoliš i živa bića, s obzirom da može dospjeti u hranidbeni lanac. Morski otpad predstavlja relativno nov globalni problem, ne samo kao negativan pritisak na okoliš, nego i kao rizik za zdravlje ljudi uz značajne ekonomske posljedice. Međutim, problem pritiska morskog otpada tek je u posljednje vrijeme zadobio značajniju pažnju budući da je dosegnuta razina sa štetnim posljedicama na ekosustave i organizme. Usprkos prepoznatom obimu i složenosti problema, većina zemalja i dalje proizvodi ogromne količine otpada, a trendovi su u porastu. Najveći udio morskog otpada čine razne vrste plastika, čija se globalna proizvodnja svake godine povećava s trendom od 5%, što će dovesti do dodatnih 33 milijarde T plastičnih masa širom svijeta do 2050. godine.

Procijenjeno je da svake godine oko 8 milijuna T plastike dospijeva u morski okoliš, a da se tamo već nalazi oko 150 milijuna T otpada, od čega se oko 80% odnosi na različite oblike plastike. Također je procijenjeno da na površini mora pluta između 7000 – 250 000 T otpada, a nije poznato koliko završava na morskom dnu. Nastavi li se ista praksa, u oceanima će do 2025. biti gotovo 250 milijuna T plastike, odnosno 1 T plastike na 3 T ribe, a do 2050. plastike će biti više nego ribe. Nakon UN-ove Konvencije o pravu mora, morski je otpad prepoznat kao ozbiljan okolišni problem sa značajnim okolišnim, gospodarskim i kulturološkim utjecajima koji se ne mogu učinkovito rješavati unutar nacionalnih granica, nego je potrebno djelovati na svim razinama od lokalne do globalne. Na visokim se političkim razinama o morskom otpadu nešto intenzivnije počelo raspravljati tek unazad dva desetljeća.

EU je započela financirati projekte koji se bave novim pristupima i inovativnim održivim tehnologijama za uklanjanje morskog otpada različitog sastava i porijekla, u cilju unapređenja ekološkog statusa morskih ekosustava. Međutim, bez obzira na izvor i porijeklo, morski otpad je široko rasprostranjena globalna pojava, te trajan ekološki i sociološki problem svake države koja ima izlaz na more. Premda je problematika morskog otpada u hrvatskom dijelu Jadrana prisutna već dulje vrijeme, spoznaje o tome još su uvijek prilično oskudne. Podaci znanstvenih istraživanja o njegovoj količini, rasprostranjenosti i sastavu su malobrojni, te kao takvi nedovoljni za donošenje sustavnih zaključaka o trendovima. Gotovo 70% otpada koji s kopna dospije u more, završi na morskom dnu i tamo se godinama gomila izvan ljudskog dohvata. Napori za uklanjanje morskog otpada naplavljenog na obali i onoga na morskom dnu uglavnom su usmjereni na provođenje lokalnih ekoloških akcija uz sudjelovanje volontera iz nevladinih udruga i ronilačkih klubova. Međutim, ove su aktivnosti provođene bez usklađene koordinacije, metodologije i analize prikupljenih količina. Stoga sa znanstvenog gledišta, prikupljeni podaci nisu usporedivi, te je teško izvući odgovarajuće zaključke o prethodnoj ili sadašnjoj situaciji i jasno pratiti trendove.

Hvale vrijedne aktivnosti uklanjanja morskog otpada kroz pojedine akcije ronilačkih klubova usmjerene su radi vađenja krupnijeg otpada uz obale i rive manjih naselja. Ovakve akcije imaju dva glavna cilja; izravno uklanjanje otpada iz mora, te podizanje razine ekološke svijesti o ovom problemu. Međutim, kako nije razvijeno sustavno koordiniranje takvih aktivnosti prikupljanja morskog otpada, izostaju evidencije i praćenje tako prikupljenog otpada koji bi pružali podatke o njegovom sastavu, prostornoj rasprostranjenosti i potencijalnim izvorima.

U većini slučajeva prikupljeni su podaci prijavljeni kao ukupna količina prikupljenog otpada ili količina otpada prikupljena prema vrsti materijala bez daljnje klasifikacije vrsta predmeta. Na taj način, ove hvale vrijedne aktivnosti prolaze bez prikupljenih podataka o količinama i sastavu prikupljenog otpada iz mora, koji pohranjeni u odgovarajućoj bazi kasnije mogu poslužiti u znanstvenom objašnjavanju i prezentaciji podataka.

Brojne su ronilačke akcije koje se organiziraju u cilju čišćenja morskog otpada i njihovi se rezultati predstavljaju na raznim portalima. Glavna namjera pokretanja ove platforme jest pokušaj da se na jednom mjestu povežu svi zainteresirani ronilački klubovi i pojedinci koji se aktivno bave ovim ekološkim akcijama; prvo kako bi se stekao dojam o broju takvih provedenih akcija; drugo kako bi se objavile informacije o takvim akcijama i u budućnosti se posebno promovirale, te ono sa našeg znanstvenog stanovišta najvažnije – kako bi se u dogledno vrijeme ovakve aktivnosti uvezale i povezale sa znanstvenim institucijama, te se provodile po određenoj metodologiji i poslužile za organizirano prikupljanje podataka o sastavu i količinama tako prikupljenog otpada. Kasnije bi nam ti podaci mogli značajno poslužiti u pokušaju određivanja izvora i porijekla takvog otpada.